Kako do promene oca u matičnim knjigama?

Кada je reč o bračnom poreklu deteta domaće zakonodavstvo predviđa pretpostavku bračnosti. Drugim rečima, ukoliko je dete rođeno za vreme trajanja bračne zajednice ocem deteta smatra se muž majke deteta. To nedvosmisleno proizilazi iz zakonske odredbe sadržane u čl. 45 st. 1 Porodičnog zakona: Ocem deteta koje je rođeno u braku smatra se muž majke deteta.

Uvažavajući različite društvene i emocionalne prilike, a rukovodeći se najboljim interesom deteta kao jednim od osnovnih načela porodičnog prava, zakonodavac ovu pretpostavku postavlja kao oborivu( dozvoljava dokazivanje suprotnog).
Ukoliko nema mesta priznanju očinstva, a koji institut je detaljno uređen odredbama Porodičnog zakona ( čl. 46- čl. 54), pravni put obaranja ove pretpostavke jeste parnični postupak, a pravno sredstvo- tužba za utvrđivanje očinstva, gde se kao podnosioci mogu javiti dete, majka i muškarac koji tvrdi da je otac deteta.

Porodični zakon čl. 55 (1) Ako očinstvo nije utvrđeno priznanjem, može biti utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom. (2) Pravo na utvrđivanje očinstva imaju: dete, majka i muškarac koji tvrdi da je otac deteta.

Odredbom čl. 251 Porodičnog zakona predviđeno je da dete može da podnese tužbu bez obzira na rok, dok za preostale dve kategorije aktivno legitimisanih lica važe posebna pravila.

Zahvaljujući razvoju medicine i savremene tehnologije putem rezultata DNК analize može se pouzdano odgovoriti na pitanje o očinstvu. Zbog toga ova isprava može predstavljati snažno dokazno sredstvo u parničnom postupku.

Pored toga, veliki uticaj može imati i izvođenje dokaza saslušanjem stranaka koje, shodno čl. 276 st. 2 Zakona o parničnom postupku, sud može da odredi ukoliko nađe da je to potrebno radi utvrđivanja bitnih činjenica.

Na osnovu svega navedenog, kod suda bi trebalo da se stvori nedvosmisleno uverenje o osnovanosti tužbenih navoda, na osnovu čega bi bila doneta presuda kojom se isti usvajaju.